UNIVERZITET U ISTOČNOM SARAJEVU

PRAVNI FAKULTET ISTOČNO SARAJEVO

PALE

Pale/Bijeljina

OBAVJEŠTENJE

Pozivaju se studenti II, III i IV godine i studenti koji su obnovili upis u IV godinu studija (apsolventi) prvog ciklusa studija da se prijave za obavljanje

STUDENTSKE PRAKSE U PRAVOSUDNIM INSTITUCIJAMA

koju Pravni fakultet organizuje na osnovu Okvirnog sporazuma o razumijevanju: unapređenje praktične nastave i obuke za studente prava i diplomirane pravnike.

 l. OSNOVNI PODACI O STUDENTSKOJ PRAKSI NA OSNOVU OKVIRNOG SPORAZUMA

Studentska praksa na osnovu Okvirnog sporazuma o razumijevanju održaće se tokom ljetnjeg semestra 2024/2025. godine iz sljedećih oblasti prava:

• Krivično pravo,
• Građansko pravo i
• Upravno pravo.

Praksa će se odvijati u pravosudnim institucijama u sljedećim gradovima i opštinama, i navedenim pravosudnim institucijama:

• Istočno Sarajevo – Osnovni sud u Sokocu, Okružni sud u Istočnom Sarajevu, Okružni privredni sud u Istočnom Sarajevu i Okružno javno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu;
• Bijeljina – Osnovni sud u Bijeljini, Okružni sud u Bijeljini, Okružni privredni sud u Bijeljini i Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini;
• Trebinje, Osnovni sud u Trebinju, Okružni sud u Trebinju, Okružni privredni sud u Trebinju i Okružno javno tužilaštvo u Trebinju;
• Foča – Osnovni sud u Foči, i
• Vlasenica – Osnovni sud u Vlasenici.

Praksa je namijenjena svim studentima druge, treće i četvrte godine studija, kao i apsolventima, a odvijaće se u ljetnjem semestru 2024/2025. godine, prema planu i rasporedu koji će biti posebno objavljen po okončanju ovog poziva i po dobijanju potrebnih informacija iz partnerskih pravosudnih institucija. Zavisno od oblasti, praksa će biti organizovana u jednoj ili više pravosudnih institucija, po pet radnih dana ili najmanje petnaest radnih sati za studenta u svakoj od odabranih pravosudnih institucija. Svaka pravosudna institucija će odrediti mentore polaznicima prakse, a rad će se odvijati u malim grupama. Studenti su dužni da o održanoj praksi vode postojeći ili novi dnevnik studentske prakse. Fakultet ne obezbjeđuje smještaj niti prevoz.

II. PRIJAVA

Pravo učešće u studentskoj praksi po ovom pozivu imaju redovni i vanredni studenti druge, treće i četvrte godine studija, i studenti koji su obnovili upis u četvrtu godinu (apsolventi) prvog ciklusa studija Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, koji studiraju u Palama i u Bijeljini.

Studenti koji studiraju u sjedištu Fakulteta, na Palama, prijave treba da pošalju elektronskom poštom na adresu doc. dr Mirjane Pupić Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli..

Studenti koji studiraju u odjeljenju Fakulteta, u Bijeljini, prijave treba da pošalju elektronskom poštom na adresu v. ass. mr Tijane Baćović Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli..

Naslov (subject) poruke treba da glasi:

Prijava na studentsku praksu, OSR, PRAVOSUĐE 2025.

Tekst poruke treba da sadrži:

• Ime i prezime studenta,
• Broj indeksa,
• Studijsku godinu,
• Mjesto prebivališta,
• Oblast prava (jedna od ponuđene tri oblasti),
• Mjesto obavljanja prakse (najviše dva grada/opštine),
• Podatke o prethodno obavljenoj praksi na osnovu Okvirnog sporazuma o razumijevanju (naziv institucije, godina obavljanja prakse, oblast iz koje je održana praksa).

Poziv je otvoren do 1. aprila 2025. godine.

Za sve pojedinosti i pojašnjenja možete se obratiti na gore navedene imejl adrese ili na adresu doc. dr Đorđa Marilovića, koordinatora Pravnog fakulteta za sprovođenje Okvirnog sporazuma, Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli..

Istočno Sarajevo/Bijeljina, 26. 3. 2025. godine

Koordinator Pravnog fakulteta
za sprovođenje Okvirnog sporazuma
DOC. DR ĐORĐE MARILOVIĆ

Dana 20.2.2025. godine sa početkom u 12.00 časova, u prostorijama Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu u Palama, održana je javna odbrana završnog master rada kandidata Ane Rudić, dipl. pravnika  pod nazivom ''Sadržina bračnog ugovora''.

Komisiju za odbranu ovog završnog master rada činili su doajeni nauke građanskog prava:

• dr Stanka Stjepanović, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu u penziji – predsjednik Komisije;
• dr Dimitrije Ćeranić, vanredni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu – mentor i član Komisije;
• dr Svjetlana Ivanović, vanredni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu – član Komisije.

Pored rodbine i prijatelja, odbrani su prisustvovale i kolege kandidata.

Bračni ugovor složeno je i značajno pravno sredstvo kojim bračni supružnici mogu ostvariti visok stepen autonomije u uređivanju svojih imovinskih odnosa. Ovaj instrument omogućuje bračnim supružnicima da samostalno odrede uslove pod kojima će regulisati svoje finansijske i imovinske odnose tokom trajanja braka, kao i u slučaju njegovog prestanka. Istovremeno, zakonodavac je jasno definisao određena ograničenja s ciljem zaštite slabijeg bračnog supružnika, djece i osnovnih interesa porodice, čime se obezbjeđuje da bračni ugovor ne ugrozi temeljna prava članova porodične zajednice.

U pravu Republike Srpske jedan od važnih aspekata ovog pravnog instrumenta jeste preciznost pravnih normi, ali i fleksibilnost koju bračni supružnici imaju prilikom uređivanja svojih imovinskih odnosa. Tako se u dijelu koji se odnosi na ugovorno isključivanje zakonskog režima zajedničke imovine dozvoljava bračnim supružnicima da odrede da sve što jedan bračni supružnik stekne tokom braka predstavlja njegovu posebnu imovinu, bez obzira na način sticanja. Ova odredba omogućuje značajnu nezavisnost bračnih supružnika u finansijskim pitanjima, što je posebno korisno u brakovima gdje jedan od bračnih supružnika ima znatno veće prihode ili imovinu stečenu prije braka.

Postoji čitav niz odredaba kojim se bračnim supružnicima ostavlja mogućnost izbora režima koji će se primjenjivati na njihove imovinske odnose. Tako se bračnim ugovorom može predvidjeti da se posebna imovina jednog bračnog supružnika spoji sa zajedničkom imovinom stečenom tokom braka, ili da bračni supružnici unaprijed definišu svoje udjele, čime se vrši i sama dioba zajedničke imovine. U praksi, ovakve odredbe mogu značajno smanjiti potencijal za konflikte, a samim ti i iscrpljujuće sporove u slučaju razvoda i podjele imovine, jer svaki bračni supružnik već unaprijed zna svoja prava i obaveze u vezi s imovinom.

Pored toga, Porodični zakon Republike Srpske postavlja određena ograničenja na sadržinu bračnog ugovora kako bi se zaštitila osnovna prava bračnih supružnika i porodice, propisivanjem niza odredaba koje će se smatrati nevažećim, kao što je slučaj sa odredbama kojima bi se bračni supružnici odrekli prava na izdržavanje djece, kao i onih koje bi bile suprotne zakonskim odredbama o porodičnom domu. Na ovaj način, ostvaruje se sigurnost da nijedan bračni supružnik, ali ni djeca, ne mogu biti uskraćeni za svoja zakonska prava, čak i ako je bračni ugovor uređen na način koji favorizuje jednog bračnog supružnika.

Bračni ugovor, prema tome, istovremeno pruža značajnu slobodu u regulisanju imovinskih odnosa, ali i postavlja jasne granice koje osiguravaju zaštitu prava svih članova porodice. Zakonodavac je ovim pravnim instrumentom uspostavio balans između privatne autonomije bračnih supružnika i obaveze države da štiti pravednost unutar porodičnih odnosa. Ukoliko se koristi na savjestan i pravedan način, uz poštovanje osnovnih principa porodičnog i obligacionog prava, bračni ugovor zaista predstavlja jedan od najznačajnijih mehanizama u pravnom sistemu Republike Srpske za uređivanje imovinskih odnosa bračnih supružnika, uz istovremenu zaštitu temeljnih prava i interesa porodične zajednice.

Bračni ugovor predstavlja alat kojim bračni supružnici mogu prilagoditi imovinske režime svojim specifičnim potrebama i životnim okolnostima. Bez obzira na to koji imovinski režim se primjenjuje, ugovor omogućuje bračnim supružnicima da na pravovremen i transparentan način regulišu pitanja imovine i izbjegnu potencijalne nesporazume, pravnu nesigurnost i finansijske neravnopravnosti koje mogu nastati nakon razvoda. Time bračni ugovori postaju važan mehanizam koji osigurava pravednost i predvidljivost u uređivanju imovinskih odnosa bračnih supružnika.

Na osnovu svega navedenog, komisija je zauzela stav da je riječ o veoma zanimljivoj i inspirativnoj temi. Ovaj rad će svakako znatno doprinijeti nauci građanskog prava te polju porodičnog prava ali prije svega pomoći u definisanju rješenja mogućih modela imovinskih odnosa supružnika, te dati podstreka mnogim pravnim piscima i pravnicima - praktičarima da se uhvate u koštac sa istraživačkim radom u ovoj oblasti što bi sigurno dalo veliki doprinos pravnoj nauci.

Komisija je konstatovala da je riječ o odličnom kandidatu, koji je pokazao izuzetnu zrelost u radu, iz čijeg velikog truda je i proistekao jedan ovako visokokvalitetan završni rad koji uveliko prevazilazi nivo master rada, pod mentorstvom doajena porodičnog i nasljednog prava u regionu profesora Dimitrija Ćeranića – tvorca aktuelnog Porodičnog zakona Republike Srpske. Komisija je sa zadovoljstvom konstatovala da studente ovog fakulteta, za razliku od drugih, odlikuje kritička misao, jer pravo je umjetnost argumentovanja. Ovaj fakultet stvara pravnike intelektualce, a kandidat Ana Rudić je svakako jedan od njih. Komisija je ocijenila ovaj završni master rada sa najvišom ocjenom, čime je Ana Rudić uspješno okončala odbranu svog master rada i zasluženo stekla  akademsko zvanje mastera prava.

Dana 11.2.2025. godine sa početkom u 16.00 časova, u prostorijama odjeljenja Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu u Bijeljini, održana je javna odbrana završnog master rada kandidata Rade Jevtić, dipl. pravnika  pod nazivom ''Poslovi finansiranja i kreditiranja u međunarodnom prometu''.

Komisiju za odbranu ovog završnog master rada činili su:

• dr Zoran Vasiljević, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Banjaluci – predsjednik Komisije;
• dr Jelena Damjanović, vanredni profesor Fakulteta poslovne ekonomije Bijeljina Univerziteta u Istočnom Sarajevu – mentor i član Komisije;
• dr Đorđe Marilović, docent Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu – član Komisije.

Pored članova Komisije, ovoj odbrani su prisustvovali i najbliži srodnici i prijatelji kandidata.

Na osnovu sve navedenog, jasno je da poslovi finansiranja i kreditiranja u međunarodnom prometu predstavljaju ključni mehanizam za stimulisanje ekonomskog razvoja i procvata u različitim zemljama. Omogućavajući prenos kapitala i investicija između različitih država, ovi poslovi doprinose razvoju infrastrukture, otvaranju novih radnih mjesta i pružanju podrške za ekonomsko unapređenje. Kreditiranje i finansiranje pomažu u razvoju različitih sektora ekonomije, kao što su proizvodnja, tehnologija i usluge. Ova podrška stvara mogućnosti za inovacije i poboljšanje produktivnosti, što čini ekonomije konkurentnijim i otpornijim na globalne ekonomske promene. Upravo na taj način, poslovi finansiranja i kreditiranja u međunarodnom prometu postavljaju temelje za dugoročnu ekonomsku stabilnost i dalji razvoj.

U međunarodnom finansiranju i kreditiranju postoji niz osnovnih sredstava koja omogućavaju kompanijama i državama da finansiraju različite aktivnosti, od razvoja infrastrukture do finansiranja trgovinskih poslova. Međunarodni krediti su jedan od ključnih alata koji se koriste za finansiranje velikih projekata i obaveza. Oni mogu biti kratkoročni ili dugoročni i pružaju sredstva za realizaciju investicija u nove tehnologije ili prevazilaženje privremenih finansijskih poteškoća.

Ključne međunarodne finansijske institucije, kao što su Međunarodni monetarni fond (MMF), Svjetska banka, i Međunarodna finansijska korporacija (MFK), igraju vitalnu ulogu u olakšavanju ovih poslova. One ne samo što pružaju finansijsku pomoć i savjetovanje, već i postavljaju standarde za transparentnost i odgovorno poslovanje u međunarodnom kontekstu. Njihova uloga je od ključnog značaja u osiguravanju finansijske stabilnosti i razvoja u zemljama širom svijeta. Razlozi za značaj ovih poslova u praktičnom kontekstu su mnogobrojni. Prvo, oni omogućavaju kompanijama da finansiraju projekte koji bi bez ovih sredstava bili neostvarivi. Na primjer, infrastrukturni projekti ili razvoj novih tehnologija često zahtjevaju značajna investiciona sredstva koja se mogu osigurati samo putem međunarodnih finansijskih institucija i kredita. Drugo, oni pružaju mogućnost za razmjenu kapitala između zemalja, što podstiče ekonomski rast i razvoj. Kroz međunarodne kredite i investicije, zemlje mogu privući kapital koji je neophodan za svoj razvoj. Konačno, ovi poslovi omogućavaju raznolikost u finansijskim portfeljima, što je od suštinskog značaja za smanjenje rizika i optimizaciju profita.

Imajući sve navedeno u vidu, može se zaključiti da poslovi finansiranja i kreditiranja u međunarodnom prometu predstavljaju vitalnu komponentu globalnog ekonomskog sistema. Kroz korišćenje različitih sredstava i sa pomoću međunarodnih finansijskih institucija, ovi poslovi omogućavaju pružanje finansijske pomoći, stimulišu ekonomski rast, i podržavaju razvoj u zemljama širom sveta. Stalno usavršavanje i unapređenje ovih poslova je ključno za postizanje stabilnog i održivog globalnog ekonomskog okruženja.

U istraživanju poslova kreditiranja i finansiranja u međunarodnom prometu, osnovna hipoteza pokazuje da različiti mehanizmi značajno doprinose globalnoj ekonomskoj stabilnosti i konkurentnosti tržišta. Pomoćne hipoteze ističu ključne aspekte ovog sistema, ukazujući na ulogu različitih finansijskih instrumenata, istorijske promjene u finansiranju, kao i uticaj međunarodnih finansijskih institucija na razvoj i stabilnost.

 Na osnovu svega navedenog, komisija zauzela stav da je riječ o temi koja će sigurno biti sve aktuelnija kako u praksi tako i u teoriji, ne samo u domaćem pravu već i pravima zemalja svijeta,  s obzirom na činjenicu da svijet postaje jedno globalno ekonomsko pržište gdje će poslovi finansiranja i kreditiranja u međunarodnom prometu igrati ključnu ulogu.

Komisija je konstatovala da je riječ o odličnom kandidatu iz čijeg je znanja i truda  proistekao jedan ovako visokokvalitetan završni master rad, koji je ocijenjen sa najvišom ocjenom, čime je Rada Jevtić uspješno okončala odbranu svog master rada i zasluženo stekla  akademsko zvanje mastera prava.

Dana 11.2.2025. godine sa početkom u 12.00 časova, u prostorijama odjeljenja Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu u Bijeljini, održana je javna odbrana završnog master rada kandidata Jovane Vidović, dipl. pravnika  pod nazivom ''Oblast primjene Konvencije Ujedinjenih nacija o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe''.

Komisiju za odbranu ovog završnog master rada činili su:

• dr Zoran Vasiljević, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Banjaluci – predsjednik Komisije;
• dr Jelena Damjanović, vanredni profesor Fakulteta poslovne ekonomije Bijeljina Univerziteta u Istočnom Sarajevu – mentor i član Komisije;
• dr Svjetlana Ivanović, vanredni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu – član Komisije.

Pored članova Komisije, ovoj odbrani su prisustvovali i najbliži srodnici i prijatelji kandidata.

Predmet istraživanja obuhvata i pojam samog ugovora u međunarodnoj kupoprodaji, kao i obaveze ugovornih strana i njihova pravna zaštita. Cilj istraživanja rada je analiziranje uloge koju Bečka konvencija ima na planu međunarodne kupoprodaje robe, zatim domašaj njene predmetne primjene kao i teritorija koja podliježe primjeni ove konvencije. Značaj Bečke konvencije je veliki, što se objašnjava time koliko je ona prihvaćena širom svijeta i koliko su njene odredbe precizne, ali i ne obavezujuće za ugovorne strane. Sloboda volje u ugovaranju i ovdje je osnovno načelo, a odredbe Bečke konvencije, kao dispozitivna pravila služe da olakšaju ugovornim stranama da preciznije odrede svoje obaveze, ali im daju i izvjesan stepen pravne zaštite, u slučaju neispunjenja ugovornih obaveza. Ugovor o kupoprodaji robe je najvažniji i najčešći ugovor u međunarodnoj trgovini. To se ogleda u tome što danas nijedna nacionalna privreda ne može da bude autarhična, to jeste zatvorena, niti da bude izolovana od kretanja u svjetskoj privredi. Ugovor o međunarodnoj kupoprodaji je regulisan brojnim izvorima nacionalnog i međunarodnog karaktera, a to je zbog svog velikog značaja u unutrašnjem i međunarodnom prometu. Unifikaciji međunarodnih pravila vezanih za ugovor o međunarodnoj kupoprodaji posmatra se u sklopu potrebe za stvaranjem svjetskog prava trgovaca. Tako da, između država koje priznaju Konvenciju obavlja se preko dvije trećine ukupne međunarodne trgovine i možemo reći da je Konvencijom stvoreno svjetsko pravo trgovaca. U međunarodnoj prodaji postoji sukob nacionalnih prava i sudova dvije različite države, jer njihova prava mogu ista ugovorna pitanja da uređuju na različite načine. Da bi se izbjegla neizvjesnost u međunarodnoj prodaji, države zaključuju međunarodne konvencije i time ujednačavaju svoja nacionalna prava. Za nastanak ugovora o međunarodnoj prodaji robe Konvencijom nije predviđena određena forma, što znači da je prihvaćeno pravilo o konsensualizmu. U praksi to je najčešće pismena forma, radi lakšeg dokazivanja ugovornog sadržaja. Neizostavno je bilo i navesti koja pravna sredstva stoje na raspolaganju ugovornim stranama u slučaju povrede (neispunjenja) ugovora i u kojim slučajevima se može tažiti naknada štete i raskid ugovora. U ugovorima u međunarodnoj kupoprodaji roba je izložena mnogim rizicima koji mogu dovesti do njenog oštećenja ili gubitka i zato je neophodno navesti u kom momentu prelazi rizik i troškovi sa prodavca na kupca. Osim što je prihvaćena u 116 zemalja širom svijeta,  značaj Bečke konvencije je u tome što rješava brojne dileme preciznim i pisanim pripisima. Bečka konvencija je dovela do unifikacije prava međunarodne trgovine. Jedini problem u vezi njene primjene je u tome što s ne tumači autonomno i uniformno i ne primjenjuje se jednoobrazno u cijelom svijetu.

Na osnovu svega navedenog, komisija je zauzela stav da je riječ o temi, koja zaslužuje znatno veću pažnju teorije i pravnika praktičara, s obzirom na sve veći obim kretanja roba i kapitala u svijetu koje je potrebno pravno urediti na najbolji mogući način.

Komisija je konstatovala da je riječ o odličnom kandidatu iz čijeg je znanja i truda  proistekao jedan ovako visokokvalitetan završni master rad, koji je ocijenjen sa najvišom ocjenom, čime je Jovana Vidović uspješno okončala odbranu svog master rada i zasluženo stekla  akademsko zvanje mastera prava.

Dana 11.2.2025. godine sa početkom u 14.00 časova, u prostorijama odjeljenja Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu u Bijeljini, održana je javna odbrana završnog master rada kandidata Milice Jevtić, dipl. pravnika  pod nazivom ''Ekonomska evropska interesna grupacija''.

Komisiju za odbranu ovog završnog master rada činili su:

• dr Vesna Petrović, vanredni profesor Fakulteta poslovne ekonomije Bijeljina Univerziteta u Istočnom Sarajevu – predsjednik Komisije;
• dr Zoran Vasiljević, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Banjaluci – član Komisije;
• dr Jelena Damjanović, vanredni profesor Fakulteta poslovne ekonomije Bijeljina Univerziteta u Istočnom Sarajevu – mentor i član Komisije.

Pored članova Komisije, ovoj odbrani su prisustvovali i najbliži srodnici i prijatelji kandidata.

Predmet istraživanja jeste Evropska ekonomska interesna grupacija kao institut kompanijskog prava EU, njen značaj, položaj te propisi koji je definišu i uređuju kako u zemljama članicama EU, tako i u zemljama zainteresovanim za pristupanje EU. Evropska ekonomska interesna grupacija (EEIG) predstavlja oblik udruživanja društava sa specifičnim karakteristikama koje je izdvajaju od drugih pravnih oblika u EU. EEIG je osmišljena kao poseban pravni oblik udruživanja koji omogućava preduzećima iz različitih država članica EU da sarađuju radi postizanja zajedničkih ciljeva, bez gubitka pravne i ekonomske autonomije. Stoga, značajno je analiziranje pravnog okvira EEIG i njegove primjene u praksi, uz upoređivanje sa drugim oblicima udruživanja u EU, poput evropske kompanije i evropske zadruge. EEIG podstiče prekograničnu saradnju i konkurentnost u EU. Osmišljena je da omogući preduzećima iz različitih država članica EU da efikasno sarađuju na zajedničkim projektima ili ciljevima, zadržavajući svoju pravnu i ekonomsku autonomiju. S tim u vezi analizira se učestalost EEIG kao oblika udruživanja u praksi te način na koji grupacija doprinosi povećanju konkurentnosti preduzeća na jedinstvenom evropskom tržištu. EEIG je fleksibilnija, ali manje korištena forma udruživanja u odnosu na Evropsku kompaniju (SE). Iako EEIG pruža veću fleksibilnost u organizaciji i radu u poređenju sa Evropskom kompanijom, ona je manje korištena zbog svoje ograničene pravne ličnosti i nemogućnosti ostvarivanja profita kao promarne svrhe. To potvrđuje analiza statističkih podataka o broju registrovanih EEIG kao i istraživanje razloga zbog kojih preduzeća preferiraju jednu formu u odnosu na drugu. Otuda, pravne razlike između svih ovih oblika udruživanja stvaraju izazove za harmonizaciju pravnih sistema na nivou EU iako su na tom nivou i i ustanovljeni ali ipak imaju različite pravne okvire i regulatorne zahtjeve u državama članicama, što može dovesti do izazova prilikom harmonizacije i stvaranja jedinstvenog tržišta. Stoga, značajna je uporednopravna analiza pravnih sistema i izazova sa kojima se suočavaju preduzeća pri izboru odgovarajućeg oblika udruživanja. Uspješni primjeri EEIG u praksi uglavnom uključuju mala i srednja preduzeća (MSP) koja traže ekonomične i fleksibilne modele saradnje, Omogućava malim i srednjim preduzećima da uđu u prekogranične projekte bez velikih administrativnih i finansijskih troškova koje bi imali kroz druge pravne oblike udruživanja, poput evropske kompanije (SE).

Na osnovu svega navedenog, komisija zauzela stav da je riječ o temi koja pripada oblasti međunarodnog privrednog prava, koja zaslužuje znatno veću pažnju teorije i pravnika praktičara. Ovim radom je ostvaren i cilj istraživanja, a to je da se razumije uloga Evropske ekonomske interesne grupacije kao pravnog mehanizma za udruživanje malih i srednjih preduzeća u okviru Evropske unije, odnosno njena uloga u jačanju saradnje i njeno širenje i izvan granica EU, čime se doprinosi globalnoj ekonomskoj integraciji.

Komisija je konstatovala da je riječ o odličnom kandidatu iz čijeg je znanja i truda  proistekao jedan ovako visokokvalitetan završni master rad, koji je ocijenjen sa najvišom ocjenom, čime je Milica Jevtić uspješno okončala odbranu svog master rada i zasluženo stekla  akademsko zvanje mastera prava.