Dana 25.10.2024. godine sa početkom u 15.00 časova, u prostorijama Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu u Palama, održana je javna odbrana završnog master rada kandidata Bojane Gašović, dipl. pravnika pod nazivom ''Stranke u vanparničnom postupku''.
Komisiju za odbranu ovog završnog master rada činili su:
- dr Viktorija Haubrih, vanredni profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru – predsjednik Komisije;
- dr Ranka Račić, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu – mentor i član Komisije;
- dr Stojana Petrović, docent Pravnog fakulteta Univerziteta u Banjaluci – član Komisije.
Pored velikog broja rodbine i prijatelja, odbrani su prisustvovale i kolege kandidata.
Prvenstvena pažnja u ovom radu je posvećena i usmjerena na pojam stranke u vanparničnom postupku, koja svojstva i procesne pretpostavke moraju biti ispunjene da bi ona ostvarila svoju ulogu u konkretnom vanparničnom postupku. Naročita pažnja je posvećena na posebnu ''ranjivu'' kategoriju lica koja nisu u mogućnosti štititi svoja prava, odnosno djecu i lica koja se nalaze pod starateljstvom. Položaj vanparničnih stvari u pojedinim vanparničnim postupcima je različito određen. Dok je u pojedinim vanparničnim postupcima položaj stranaka potpuno definisan, u drugim vanparničnim postupcima položaj vanparničnih stranaka je samo djelimično definisan ili je zakonodavac ''propustio'' da pravno normira pravila o vanparničnim strankama tako da u ovim postupcima kreativna uloga suda dolazi do posebnog izražaja. Zbog širokog dijapazona raznovrsnih odnosa, nemoguće je formirati jedan jedinstven vanparnični postupak, kao što je parnični, te se ovaj postupak ne može posmatrati kao uniformna institucija zbog čega predstavlja vrlo složenu procesnu tvorevinu. U parničnom postupku je mnogo lakše odrediti pojam stranke, jer sama priroda parnice određuje stranke (tužilac i tuženi) i njihove uloge kao nosioca antagonističkih interesa. Međutim, u vanparničnom postupku pojam stranke nije nimalo lako odrediti a naročito odvojiti ga od pojma ostalih zainteresovanih učesnika. Dodatnu teškoću predstavlja i to što se stranke pojavljuju sa istim ili sličnim interesima i nemaju različit procesni položaj u postupku.
Učesnici u vanparničnom postupku, tj. predlagač i protivnik predlagača mogu biti fizička i pravna lica, odnosno ovlašteni organi. U nekim od vanparničnih postupaka u ulozi predlagača ili protivnika predlagača mogu se pojaviti samo fizička lica, dok nasuprot tome u pojedinim postupcima u tim ulogama mogu biti samo pravna lica ili ovlašteni organi. Takođe, ko se nalazi u ulozi predlagača zavisi od toga da li se postupak pokreće prijedlogom (neoficijelni postupak), ili se postupak pokreće po službenoj dužnosti (oficijelni postupak). Ukoliko sud pokreće postupak po službenoj dužnosti,tada se radi o jednostranačkom postupku.
S obzirom da su u radu analizirani i drugi zakoni koji regulišu položaj vanparničnih stranaka, u radu je sugerisano koji zakoni fragmentarno regulišu položaj vanparničnih stranaka, te da je potrebne navedene zakone reformisati u smislu da detaljnije regulišu odredbe koje se odnose na stranke i postupanje u vanparničnom postupku. U savremenoj specijalizaciji i podjeli pravosudnog sistema, vanpranični postupak doprinosi rasterećenju cjelokupnog sistema, što je jedan od razloga više što će i u budućnosti ovaj postupak sa sigurnošću biti bogatiji i raznovrsniji za mnoštvo drugih postupaka.
Vanparnični postupak još uvijek ne zauzima mjesto koje mu u pravnoj teoriji pripada, imajući u vidu da se po pravilu normama ovog postupka štiti javni interes, mijenja status jednog lica, potvrđuje autentičnost javne izjave, ili učestvuje u zasnivanju ili prestanku jednog imovinskog prava, te da se konstantno po izričitom zakonskom naređenju povećava broj vanparničnih postupaka. S obzirom da je glavno obilježje vanparničnog postupka raznovrsnost i heterogenost, i da zakonodavac nije uspio da izvrši potpunu kodifikaciju vanparničnih stvari, u radu su analizirani i drugi zakoni u kojima su regulisani pojedini vanparnični postupci.
Na osnovu svega navedenog, komisija je zauzela stav da je riječ o veoma zanimljivoj i inspirativnoj temi kojoj treba posvetiti znatno više pažnje, i koja mora biti znatno više istraživana i obrađivana, te na taj način zakonski bolje definisana. Ovaj rad će svakako znatno doprinijeti polju građanskog procesnog prava ali prije svega vanparničnog procesnog prava, te dati podstreka mnogim pravnim piscima i pravnicima - praktičarima da se uhvate u koštac sa istraživačkim radom u ovoj oblasti što bi sigurno dalo veliki doprinos boljoj zakonskoj regulativi u oblasti vanparničnog procesnog prava.
Komisija je konstatovala da je riječ o odličnom kandidatu, ''nebrušenom dijamantu'' iz čijeg velikog truda je i proistekao jedan ovako visokokvalitetan završni rad koji uveliko prevazilazi nivo master rad, pod mentorstvom profesora građanskog procesnog prava prof. dr Ranke Račić, koji je ocijenila sa najvišom ocjenom, čime je Bojana Gašović uspješno okončala odbranu svog master rada i zasluženo stekla akademsko zvanje mastera prava.
