Dana 11. 6. 2024. godine sa početkom u 11.00 časova, u prostorijama Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu u Palama, održana je javna odbrana završnog master rada kandidata Marka Đerića, dipl. pravnika pod nazivom ''Žrtve narkomanije''.
Komisiju za odbranu ovog završnog master rada činili su:
- akademik Miodrag Simović, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Banjaluci u penziji – predsjednik Komisije;
- dr Mladenka Govedarica, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu – mentor i član Komisije;
- dr Igor Petković, docent Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu – član Komisije.
Pored članova Komisije, ovoj odbrani su prisustvovali i najbliži srodnici i prijatelji kandidata.
U današnjim savremenim uslovima života, narkomanija je dostigla takve razmjere da se sa razlogom može nazvati ''epidemijom''. Prisutna je u svim dijelovima svijeta, kako u siromašnim tako i u bogatim, te u svim društvenim slojevima. Narkomanija je ''bolest'' savremenog društva, socijalno – patološka pojava veoma alarmantna i upozorava društvo na sve veći broj mladih ljudi koji su ovisnici ove pojave. U užem smislu, narkomanija se može definisati kao nasilje pojedinca nad samim sobom, nesigurnost u lične sposobnosti, pesimistične prognoze u vezi budućnosti i izolacija zatvaraju krug, a agresija kao model ponašanja se javlja kao jedini model ponašanja i kao jedino rješenje za trenutne probleme. U širem smislu, narkomanija je i nasilje nad društvom, naročito nad primarnom društvenom tvorevinom – porodicom. Narkoman ne uviđa da je narušio odnose sa svojim ukućanima i ravnodušno nastavlja da konzumira drogu. Narkoman je osoba koja je vremenom postala zavisna od droge, osoba sa nezasićenom željom i željom za konzumacijom neke od droga, osoba koja postaje asocijalna. To je ličnost koja propada prije svega psihički, sa ozbiljnim psihičkim poremećajima, ali i osoba koja propada fizički. Zbog droge, narkoman propada moralno, materijalno, socijalno i zdravstveno. Gubi želju za nekim normalnim životom, za druženjem, prijateljima, porodicom, obavezama. Droga je, nažalost, postala realnost u socijalnom okruženju tako da je veliki broj mladih ljudi zabrinut za svoju budućnost u ovim tranzicijskim životnim okolnostima, a zna se da mladost sa sobom nosi određene lične motive. Sve to ukazuje da se treba mnogo činiti kako bi ti socijalni i personalni pritisci što manje bili osnova njihove motivacije za uzimanje droga. Najteže posljedice po zdravlje narkomana vezane su za zaraze raznim visusima od kojih su najteži hepatitis i hiv koji kulminiraju smrću. Životni vijek narkomana se radikalno smanjuje, u prosjeku od 30 do 35 godina.
Sa kriminološkog aspekta najčešće posljedice vezane su za činjenje krivičnih djela, kao što su provalne krađe, razbojničke krađe, prostitucija, razni oblici nasilničkog ponašanja, trgovina drogom i slično. Kriminogeni značaj narkomanije je veliki, te se smatra da je to jedna od najbolje organizovanih grana kriminaliteta. Ako posmatramo narkomaniju kao faktor kriminaliteta možemo ga podijeliti na primarni, sekundarni i tercijarni. Pod primarnim kriminalitom se podrazumijevaju krivična djela koja su vezana sa proizvodnjom, držanjem, preradom, nabavkom i distribucijom opojnih droga. Pod sekundarni kriminalitetom podrazumijevaju se krivična djela koja su izvršena pod dejstvom droge, ali sa ciljem nabavke same droge. Pod tercijarnim kriminalitetom se podrazumijeva postojanje međunarodnih kriminalnih organizacija koje se bave nedozvoljenom proizvodnjom i prometom opojnih droga i na taj način ostvaruju enormnu dobit, odnosno velike profite.
Narkomanija je ozbiljan problem koji ima štetne posljedice ne samo na pojedince koji se bave zlopuptrebom droga, već i na ljihove porodice, zajednice i društvo u cjelini.
Na osnovu svega navedenog, komisija zauzela stav da je riječ da o veoma kompleksnoj, aktuelnoj ali i temi koja je nepresušni izvor istraživanja i obrađivanja, kojoj treba posvetiti znatno više pažnje u pravnoj nauci i praksi. Aktuelnost ove teme proističe i iz ovog vremena, u kojem je broj ovisnika o opojnim drogama u Bosni i Hercegovini u porastu, što utiče na povećanje broja krivičnih djela u vezi sa zloupotrebom opojnih droga, ali i na povećanje broja izvršilaca krivičnih djela na obavezno liječenje od zavisnosti. Isto tako, primjećen je porast broja izrečenih mjera bezbjednosti liječenja od zavisnosti. Ono što upada u oči, a što je kandidat posebno istakao – a s tim stavom se saglasila i komisija, je nepostojanje relevantnih statističkih podataka o ovoj ''pošasti'' čime je znatno otežan naučnoistraživački rad na ovom polju, što je svakako kritika ali i preporuka statističkim zavodima da znatno ozbiljnije pristupe prikupljanju i sređivanju podataka koji će imati veliki značaj kako za pravnu nauku tako i za praksu. Komisija je konstatovala da je riječ o odličnom kandidatu iz čijeg znanja i truda je i proistekao jedan ovako visokokvalitetan završni master rad pod mentorstvom prof. dr Mladenke Govedarica. Rad, koji će itekako poslužiti pravnicima – praktičarima i teoretičarima u radu, je ocijenjen sa najvišom ocjenom, čime je Marko Đerić uspješno okončao odbranu svog master rada i zasluženo stekao akademsko zvanje mastera prava.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
