Dana 24.3.2026. godine sa početkom u 11.30 časova, u prostorijama Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu u Palama, održana je javna odbrana završnog master rada kandidata Nemanje Pipovića, dipl. pravnika  pod nazivom ''Krivičnopravni status maloljetnih učinilaca krivičnih djela u krivičnom pravu Republike Srpske i Bosne i Hercegovine''.

Komisiju za odbranu ovog završnog master rada činili su:

• akademik Miodrag Simović, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Banja Luci i sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u penziji – predsjednik Komisije;
• dr Mladenka Govedarica, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu – mentor i član Komisije;
• dr Igor Petković, docent Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu – član Komisije.

Odbrani su prisustvovali i najbliži srodnici kandidata.

Maloljetnik je lice koje je u vrijeme izvršenja krivičnog navršilo 14 godina a nije navršilo 18 godina života. Maloljetni učinioci krivičnih djela imaju potpuno drugačiji krivičnopravni status od punoljetnih lica, a nužnost drugačijeg postupanja prema njima proizilazi iz činjenice da maloljetnici imaju posebne psihofizičke karakteristike ličnosti koje samim tim zahtijevaju drugačiji oblik društvenog reagovanja. Kada je riječ o maloljetnicima, značajna je razlika koja se pravi između mlađeg maloljetnika, starijeg maloljetnika i mlađeg punoljetnog lica. Mlađi maloljetnik je maloljetnik koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio 14, a nije navršio 16 godina života, stariji maloljetnik je maloljetnik koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršio 16, a nije navršio 18 godina života i mlađe punoljetno lice je lice koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 18, a nije navršilo 21 godinu života. Starost maloljetnika uslovljava vrstu krivične sankcije koja se u postupku može prema maloljetniku primijeniti.

U krivičnom pravu Republike Srpske i Bosne i Hercegovine postoji poseban krivični postupak za maloljetne učinioce krivičnih djela, koji se razlikuje od krivčnog postupka za punoljetne osobe. Za maloljetne učinioce krivičnih djela primjenjuju se posebni zakoni i posebna procedura koja je prilagođena njihovom uzrastu i posebnim potrebama. 

U Republici Srpskoj, postupak protiv maloljetnih učinilaca regulisan je Zakonom o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku Republike Srpske. Na državnom nivou ne postoji poseban zakon, kao što je to slučaj na nivou Republike Srpske, nego se prema maloljetnicima primjenjuju posebne odredbe Zakona o krivičnom postupku BiH.

Pored domaćih propisa koji regulišu status maloljetnika, tu su Konvencija o pravima djeteta iz 1989. godine, standardna minimalna pravila UN za prevenciju sudskih postupaka prema maloljetnicima ili „Pekinška pravila“ iz 1985. godine, pravila UN za zaštitu maloljetnika od neosnovanog lišavanja slobode ili „Pravila iz Havane“ iz 1990. godine, smjernice UN za prevenciju maloljetničke delinkvencije ili „Smjernice iz Rijada“ iz 1990. godine, Evropska konvencija o ostvarivanju prava djeteta iz 1996. godine i Preporuke Vijeća Evrope o maloljetničkoj delinkvenciji iz 1987. i 1988. godine, kao i drugi dokumenti Vijeća Evrope, koje se obavezno moraju poštovati.

Prema maloljetniku se u krivičnom postupku mogu izreći alternativne mjere, koje se primjenjuju uvijek kada to konkretan slučaj dozvoljava, odnosno kada se uzmu u obzir sve okolnosti i ustanovi da je primjena alternativnih opravdana i da se njom postiže uticaj na maloljetnog prestupnika. Ukoliko se pak uspostavi da primjena alternativnih mjera nije adekvatna, primjenjivaće se neke od vaspitnih mjera, a moguća je i primjena mjera bezbjednosti i u krajnjem slučaju kazna maloljetničkog zatvora. Jedna od najčešćih vaspitnih mjera koje se primjenjuju prema maloljetnicima su vaninstitucionalne mjere, dok zavodske vaspitne mjere ili mjere institucionalnog tretmana predstavljaju najtežu vrstu vaspitnih mjera, koja se može izreći maloljetniku. Maloljetnički zatvor je jedina kazna koja se može odrediti prema maloljetnicima i fakultativnog je karaktera, što znači da se prema maloljetniku može izreći samo izuzetno i to samo prema starijim maloljetnim učiniocima krivičnog djela.

Svi organi koji učestvuju u krivičnom postupku koji se vodi prema maloljetniku dužni da sa posebnom pažnjom postupaju prema maloljetnicima, uvažavajući njegovu ličnost i da postupaju po principu hitnosti i tajnosti. Organ starateljstva iako nije organ u krivičnom postupku prema maloljetniku, nego se javlja u ulozi stranke, njegovo prisustvo je obavezno prilikom preduzimanja radnji u postupku, kao i njegova saradnja i pružanje pomoći organima u postupku.

Postupak prema maloljetnicima, budući da predstavlja poseban krivični postupak ima potpuno specifičnu strukturu, koja se razlikuje od opšte krivičnoprocesne forme. Umjesto faze istrage i podizanja optužnice, sa sudskom kontrolom optužbe, pokreće se i vodi pripremni postupak prema maloljetnicima. Nakon okončanja pripremnog postupka tužilac dostavlja sudiji za maloljetnike obrazložen prijedlog za izricanje vaspitne mjere ili kazne. Kada se maloljetnik javi u ulozi učinioca krivičnog djela, nastojaće se da se ne pokreće krivični postupak prema njemu, naravno kada to priroda krivičnog djela i ostale okolnosti dozvoljavaju, a s ciljem uvažavanja ličnosti maloljetnika, te pružanja zaštite maloljetnom licu. Ako postoje osnovi sumnje da je maloljetno lice učinilo krivično djelo, te ako nakon razmatranja nađe da nema mogućnosti niti opravdanosti za primjenu vaspitnih preporuka ili ako maloljetnik neopravdano odbije ili neuredno izvršava vaspitnu preporuku, tužilac donosi naredbu za pokretanje pripremnog postupka. Nakon okončanja pripremnog postupka, sudija za maloljetnike može da postupi na dva načina, ili da zakaže glavni pretres ili da zakaže sjednicu, s tim što samo nakon održanog glavnog pretresa može maloljetniku izreći jedinu kaznu – kaznu maloljetničkog zatvora.

Kada se sumiraju zakonska rješenja na entitetskom i na državnom nivou, dolazi se do zaključka da su brojna pitanja koja se tiču maloljetnika i krivičnog postupka prema maloljetnicima regulisana na isti način. U pogledu nekih pitanja postoje određene razlike, dok su neka pitanja propisana na isti način kako na entitetskom, tako na državnom nivou.

Jedna od razlika odnosi se na pravni položaj punoljetnog lica koje je krivično djelo učinilo kao maloljetnik. U Republici Srpskoj punoljetnim licima se sudi za krivična djela koja su učinila kao maloljetnici, i lica koja su krivično djelo učinila kao mlađa punoljetna lica, a za koja se utvrdi da njihov razvoj nije na tom nivou da bi se mogla smatrati punoljetnim licem, bez ograničenja u pogledu njihove starosne dobi, dok prema Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine punoljetnom licu koje je navršilo dvadeset i jednu godinu života ne može se suditi za krivično djelo koje je učinilo kao mlađi maloljetnik. Kada su u pitanju krivične sankcije prema maloljetnicima, zakonska rješenja na entitetskom i državnom nivou su ista. Nadalje, kada je riječ o kazni maloljetničkog zatvora, na teritoriji BiH je na različite načine regulisano pitanje trajanja maloljetničkog zatvora. Još jedna od razlika u  pogledu zakonskih rješenja se odnosi na pribavljanja podataka o maloljetnicima. Navedene podatke pribavlja sudija za maloljetnike, shodno odredbama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, a na nivou Republike Srpske, ove podatke pribavlja tužilac. Ostala važna pitanja koja se tiču krivičnopravnog statusa maloljetnih učinilaca krivičnih djela su regulisana na isti način u Republici Srpskoj i u Bosni i Hercegovini, što je i opisano detaljnije u ovom radu.

Komisija je konstatovala da je riječ o odličnom kandidatu, koji je pokazao izuzetnu zrelost u radu, iz čijeg velikog truda je i proistekao jedan ovako visokokvalitetan završni rad. Ogromno i višegodišnje radno iskustvo u ovoj oblasti je protkano kroz ovaj rad sa mnogobrojnim primjerima iz prakse kao i velikim brojem zaključaka koji obiluju prijedlozima kojima bi se upaprijedila pravna regulativa postupka prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela. Komisija je ocijenila ovaj završni master rada sa visokom ocjenom, čime je Nemanja Pipović uspješno okončao odbranu master rada i zasluženo stekao  akademsko zvanje magistra prava.