U ponedјeljak, 21. 2. 2022. godine sa početkom u 13.00 časova, u prostorijama odјeljenja van sjedišta Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu u Bijeljini, održana je javna odbrana završnog master rada kandidata Simone Glišić  pod nazivom ''Jednostrana izjava volje''.

Komisiju za odbranu ovog završnog master rada činili su:

• dr Dimitrije Ćeranić, vanredni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu – predsjednik Komisije;
• dr Stanka Stjepanović, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu – mentor i član Komisije;
• dr Svjetlana Ivanović, docent Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu – član Komisije.

Predmet istraživanja u ovom master radu je jednostrana izjava volje kao izvora obligacija i njene vrste. Zbog sve više ubrzanog privrednog prometa, te savremenih uslova života, veoma je značajno proučavati pojavljivanje jednostranih izjava volje kao izvora obligacija i mogućnost stvaranja obligacionih odnosa na osnovu njih. Prvenstveni cilj istraživanja je analiza dijela Zakona o obligacionim odnosima koji se odnosi na jednostranu izjavu volje i njene vrste, te praktična primjena ovog zakona u našoj zemlji i okruženju koje takođe koriste Zakon o obligacionim odnosima za uređenje ovog pravnog instituta. Zakon o obligacionim odnosima je prihvatio uže shvatanje u pogledu vrsti jednostrane izjave volje, te u njih svrstao javno obećanje nagrade i hartije od vrijednosti. Ne postoji saglasnost pravne doktrine u pogledu pitanja koje obligacije predstavljaju jednostranu izjavu volje. Nasuprot užeg shvatanja koje je prihvatio Zakon o obligacionim odnosima, prema širem shvatanju u jednostrane izjave volje se uvrštavaju: poslovodstvo bez naloga, sticanje bez osnova, ponuda za zaključenje ugovora, javno obećanje nagrade i izdavanje hartija od vrijednosti. Slanje kataloga, cjenovnika, tarifa i drugih obavještenja, kao i oglasi putem štampe, radija, televizije ne predstavlјaju ponudu za zaključenje ugovora. Naprotiv, oni se smatraju pozivom da se učini ponuda, tako da za njih ne važe ista pravila kao za ponudu. Poziv na ponudu se razlikuje od ponude po tome što je neprecizan i uopšten. On daje mogućnost zaključenja većeg broja eventualnih ugovora, tako da primalac ove inicijative ima mogućnost da se opredijeli za neki od njih i učini ponudu za zaključenje konkretnog ugovora. Razlikuju se i termini pravi iz hartije i pravo na hartiju – a opet se nadovezuju. Pravo iz hartije od vrijednosti je obligaciono pravo, tako da hartija od vrijednosti sadrži obligaciju. Sa druge strane, pravo na hartiju od vrijednosti je stvarno pravo. Međutim, zbog načela inkorporacije, u ovom slučaju stvarno pravo povlači obligaciono pravo. Najjednostavnije rečeno, pravo na hartiju znači i pravo iz hartije. Javno obećanje nagrade predstavlja jednostranu izjavu volje koja rađa obavezu za obećavaoca u trenutku saopštavanja te izjave javnosti. Ovo shvatanje je danas prihvaćeno, a nasuprot njemu u engleskom pravu se zastupa ugovorna teorija i prema njoj je javno obećanje nagrade ponuda za zaključenje ugovora učinjena neodređenom broju lica.

Na osnovu svega navedenog, komisija je zauzela stav da je riječ o veoma kompleksnoj i aktuelnoj temi kojoj treba posvetiti znatno više pažnje u pravnoj nauci i praksi. Komisija je konstatovala da je riječ o odličnom kandidatu iz čijeg velikog znanja i truda je i proistekao jedan ovako visokokvalitetan završni master rad, koji je ocijenila sa najvišom ocjenom, čime je Simona Glišić uspješno okončala odbranu svog master rada i zasluženo stekla  akademsko zvanje mastera prava.