Dana 11.2.2025. godine sa početkom u 12.00 časova, u prostorijama odjeljenja Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu u Bijeljini, održana je javna odbrana završnog master rada kandidata Jovane Vidović, dipl. pravnika  pod nazivom ''Oblast primjene Konvencije Ujedinjenih nacija o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe''.

Komisiju za odbranu ovog završnog master rada činili su:

• dr Zoran Vasiljević, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Banjaluci – predsjednik Komisije;
• dr Jelena Damjanović, vanredni profesor Fakulteta poslovne ekonomije Bijeljina Univerziteta u Istočnom Sarajevu – mentor i član Komisije;
• dr Svjetlana Ivanović, vanredni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu – član Komisije.

Pored članova Komisije, ovoj odbrani su prisustvovali i najbliži srodnici i prijatelji kandidata.

Predmet istraživanja obuhvata i pojam samog ugovora u međunarodnoj kupoprodaji, kao i obaveze ugovornih strana i njihova pravna zaštita. Cilj istraživanja rada je analiziranje uloge koju Bečka konvencija ima na planu međunarodne kupoprodaje robe, zatim domašaj njene predmetne primjene kao i teritorija koja podliježe primjeni ove konvencije. Značaj Bečke konvencije je veliki, što se objašnjava time koliko je ona prihvaćena širom svijeta i koliko su njene odredbe precizne, ali i ne obavezujuće za ugovorne strane. Sloboda volje u ugovaranju i ovdje je osnovno načelo, a odredbe Bečke konvencije, kao dispozitivna pravila služe da olakšaju ugovornim stranama da preciznije odrede svoje obaveze, ali im daju i izvjesan stepen pravne zaštite, u slučaju neispunjenja ugovornih obaveza. Ugovor o kupoprodaji robe je najvažniji i najčešći ugovor u međunarodnoj trgovini. To se ogleda u tome što danas nijedna nacionalna privreda ne može da bude autarhična, to jeste zatvorena, niti da bude izolovana od kretanja u svjetskoj privredi. Ugovor o međunarodnoj kupoprodaji je regulisan brojnim izvorima nacionalnog i međunarodnog karaktera, a to je zbog svog velikog značaja u unutrašnjem i međunarodnom prometu. Unifikaciji međunarodnih pravila vezanih za ugovor o međunarodnoj kupoprodaji posmatra se u sklopu potrebe za stvaranjem svjetskog prava trgovaca. Tako da, između država koje priznaju Konvenciju obavlja se preko dvije trećine ukupne međunarodne trgovine i možemo reći da je Konvencijom stvoreno svjetsko pravo trgovaca. U međunarodnoj prodaji postoji sukob nacionalnih prava i sudova dvije različite države, jer njihova prava mogu ista ugovorna pitanja da uređuju na različite načine. Da bi se izbjegla neizvjesnost u međunarodnoj prodaji, države zaključuju međunarodne konvencije i time ujednačavaju svoja nacionalna prava. Za nastanak ugovora o međunarodnoj prodaji robe Konvencijom nije predviđena određena forma, što znači da je prihvaćeno pravilo o konsensualizmu. U praksi to je najčešće pismena forma, radi lakšeg dokazivanja ugovornog sadržaja. Neizostavno je bilo i navesti koja pravna sredstva stoje na raspolaganju ugovornim stranama u slučaju povrede (neispunjenja) ugovora i u kojim slučajevima se može tažiti naknada štete i raskid ugovora. U ugovorima u međunarodnoj kupoprodaji roba je izložena mnogim rizicima koji mogu dovesti do njenog oštećenja ili gubitka i zato je neophodno navesti u kom momentu prelazi rizik i troškovi sa prodavca na kupca. Osim što je prihvaćena u 116 zemalja širom svijeta,  značaj Bečke konvencije je u tome što rješava brojne dileme preciznim i pisanim pripisima. Bečka konvencija je dovela do unifikacije prava međunarodne trgovine. Jedini problem u vezi njene primjene je u tome što s ne tumači autonomno i uniformno i ne primjenjuje se jednoobrazno u cijelom svijetu.

Na osnovu svega navedenog, komisija je zauzela stav da je riječ o temi, koja zaslužuje znatno veću pažnju teorije i pravnika praktičara, s obzirom na sve veći obim kretanja roba i kapitala u svijetu koje je potrebno pravno urediti na najbolji mogući način.

Komisija je konstatovala da je riječ o odličnom kandidatu iz čijeg je znanja i truda  proistekao jedan ovako visokokvalitetan završni master rad, koji je ocijenjen sa najvišom ocjenom, čime je Jovana Vidović uspješno okončala odbranu svog master rada i zasluženo stekla  akademsko zvanje mastera prava.